Najprije
je ribara bilo sve više, a težaka sve manje. Zatim su došli susjedi i
turisti, a težaci potpuno nestali. Od polja po kojem je svetište dobilo
ime i koje je bilo razlogom gradnji crkve na ovom mjestu, preživjelo je
samo ime - Tarac.
No,
more je ostalo onakvim kakvim je bilo i onoga dana kad se pristupilo
gradnji. Promijenili su se ljudi, brodovi i prilike. Pobožnost uzmiče
pred znatiželjom. Među hodočasnicima u šarenoj odjeći tek poneka
starica u crnini podsjeća na prve hodočasnike. Bogoslužje je na
otvorenom. Vjernici su unaokolo, pred crkvom, na obali, na brodovima. Mlađi
s vrha Turete proučavaju krajolik. No, nitko nije isključen. Do svakoga
stiže Gospin blagoslov - vrućim se srpanjskim danom, po uzavrelom pašnjaku,
liburnskim gomilama i moru razliježe Mariji Magnificat. (tekst: Vladimir
Skračić)
|